Literarni radovi o Uskrsnim običajima

                                             Uskršnji običaji u mom kraju

Uskrs je najveći katolički blagdan kada je Isus pobijedio smrt. Svi ga željno i radosno iščekujemo. Već u vrijeme priprave koje zovemo korizma, svjedočimo o našim duhovnim običajima. To su ispovijed, molitva post i nemrs.

Čistimo i uređujemo naše kuće i dvorišta određenim Uskršnjim simbolima kao što su pisanice, zečevi itd.. na veliki petak svi se idemo pokloniti i poljubiti Isusov križ te je nakon toga tradicionalna procesija sa križem,obasjana mnoštvom malih vatrica.U subotnje jutro kuća je obuzeta mirisima slatkih turta. Mi djeca pomažemo mamama i bakama posebno u bojanju pisanica. Glavna tema tog jutra koja se provlači kroz ulice i dvorišta je čija se turta bolje digla, čija više miriše te čija je ljepša i slađa. Pripremaju se košarice za blagoslov u kojima nosimo turte, jaja, sol i kapulicu. Nedjeljno jutro, Uskrs. Nakon svete mise je doručak gdje  jedemo blagosljovljenu hranu na bogato ukrašenom stolu. Obitelji su na okupu veselog raspoloženja te se za ručak uglavnom priprema janje na ražnju.

Mislim da je vrlo bitno zadržati tradicionalne vrijednosti kojima obogaćujemo našu kulturu, ali nikako ne smijemo zanemariti duhovni dio Uskrsa koji je središte našeg duhovnog života.

 Vita Karaban, 7.a

Uskršnji običaji u mom kraju

    Svake godine isto. Ali nikom ne dosadi. Uskrs je nešto posebno.

    Ide se na misu, tuckaju se jaja, zajednički doručak. I ono najvažnije, slavi se Isusovo uskrsnuće. Eh, da je tako svaki dan! Turte, kolači, slavlje. Iz kuće u kuću čestitati Uskrs ajde. Ali neki se boje corone pa to nije lako. Ne žele ti ni ruku dati. To su oni stariji. Specifično za njih. Djeca se druže u prirodi. Pjeva se, moli, skače. Ma to je nezamislivo! Prošle godine corona nam je uništila sve planove. Nadam se da neće i ove. Stari nam pričaju najljepše priče, učimo mnogo toga o Isusu. Naravno ima toga i u drugom dijelu godine. No Uskrs je jednostavno poseban. Najljepši doručak, najljepše priče, najbolji dio godine. Bar su taj dan svi o raspoloženi. Inače su svi mrgudni i ljuti, te samo traže izliku da se izderu na nekoga. Na Uskrs je to, hvala Bogu drugačije. Veselje, sreća, slavlje. Turte se toše u ustima, jaja kuckaju od stol. Obiteljski uzvici kruže po kući, a djeca naravno po dvorištu ili ulici, kako god. Svi smo presretni jer je Isus uskrsnuo.

      Evo, za par dana je Uskrs. Jedva čekam. Nadam se da ćemo se svi predivno zabaviti.

Sretan Uskrs svima!   

  Sara Šindija

                                      Uskršnji običaji u mom kraju

Uskrs je poseban blagdan za mene i moju obitelj. Svi skupa se pripremamo za njega i veselo ga iščekivamo.

         Na Cvjetnicu idemo svi skupa na misu da bi blagoslovili maslinove grančice, ali prije toga se umijemo u cviću. Blagoslovljene grančice stavljamo na regal da nas podsićaju na ovaj veliki blagdan. Početkon velikog tjedna moja baba, mati, a i tete radu turte da im ne ispadne drugačije drugi put. Najbolje turte pravi moja baba i to mogu reći svake godine bez da ih proban. Na Veliki četvrtak već sve mora biti spremno jer ubuduće nećemo stići. Veliki petak jako je važan dan. Obično se dignemo ranije da pomognemo materi i ocu. Za ručak je riba na gradele već godinama i ne želin da se to promini jer volin kad stvaramo tradiciju unutar obitelji. Navečer idemo na misu di se piva muka, a kasnije i na procesiju. Ona je baš simbolična jer se pale vatrice od crkve Velike gospe do crkve sv. Roka. Ta me vatra podsića na naše grijehe i Isusovu muku. Na Veliki petak još nam je običaj pogledati film o Isusovoj muci. Svake godine isti. Bez obzira što san ga imala priliku pogledati 1000 put do kraja, ja ga do kraja pogledati ne mogu. Na Veliku se subotu moja mati rano diže da bi umisila turte. Ranije se dignen i ja kako bi joj olakšala poslove po kući. Popodne iden s materon na blagoslov turti u crkvu sv. Roka iako se turte mogu blagosloviti u nedilju ujutro. Nakon sveg mi doma iščekivamo Uskrs do kasne ure. On je nekako poseban i volin ga jer se moja cila šira obitelj okupi. Nakon mise ujutro mater i tac spremaju ručak, a sestra skupa s menon ukrasi stol. U popodnevnim satima idemo kod babe i dida di se cila šira obitelj okuplja. Smijemo se, zafrkavamo, a nekad čak i pivamo. Zbog toga Uskrs ima za mene veliko značenje.

     Ove godine ništa. Neću ići na mise kroz tjedan, a ni na Uskrs zato mi je baš krivo. Još više mi je ža što se moja šira obitelj neće okupiti ka svake godine. Korona mi je oduzela dobre dane, druženje i zabavu. Neću kušati babine turte ni grliti puste rođake, stričeve i tete. Ovoga je puta drugačije. Uskrs ćemo morati provesti doma stvarajući svoju tradiciju. Kad bolje promislin sve ovo možda ni bitno i da ni sva zabava di ima puno ljudi. Zabava je tamo di se držimo skupa bez obzira koliko nas je. Zabava je tamo di je zajedništvo i obitelj.

Paula Erceg, 7.a

Uskršnji običaji u mom kraju

    Polako se bliži moj najdraži blagdan Uskrs, nakon korizme, odricanja i priprema za ovaj veliki blagdan. Svake se godine odreknem nečega što jako volim. Nezaobilazno je i otići na Put križa, misu pa kod babe na turte.

     Tjedan dana prije nego što je Isus uskrsnuo, došao je u Jeruzalem, a taj blagdan nazivamo Cvjetnica. Tada odjednom u svakom vrtu ponestane cvijeća. Običaj je da se na Cvjetnicu i djeca i odrasli umivaju u vodi punoj cvijeća i latica, djeci je to poseban doživljaj, pa dan prije traže cvijeće. Maslinove grančice se nose na blagoslov i ide se na Svetu misu. Nakon Cvjetnice ulazimo u Veliki tjedan. Tjedan koji nije kao svi ostali. Tužan je, prevladava mir, tuga, muk i žalost. Svaki dan u tjednu idem na misu pa idem i na Veliki četvrtak. Isus je tada imao Posljednju večeru. Potapamo bakalar za sutrašnji ručak. Sutra na Veliki petak, ne jedemo meso, za ručak je kao i obično bakalar. Navečer idemo na misu, ljubljenje križa, pa na procesiju. Turte se već uveliko spremaju za Uskrs. Na Veliku subotu bojamo i ukrašavamo jaja. U košare stavljamo sve za blagoslov jela, navečer zajedno s rodicom odem na misu i blagoslov jela. Poslije mise osjeća se miris kapulice u blizini mene, ali i to se riješi. Sad kad smo spremni za Uskrs, čistih duša i srca, možemo ga radosno iščekati. Ujutro smo svi radosni. Jedni drugima čestitamo i zajedno idemo na misu. Nakon mise ide uskršnji doručak. Prvo se pomolimo pa pojedemo svak po bar 1 blagoslovljeno jaje s blagoslovljenom soli, komad turte, a tac poide mladu kapulicu, zatim se spremamo za ručak. Svake godine obavezno idemo janje. Ove godine ćemo ga okreniti sa stričevima i babon. To je najveći doživljaj. Ali prije svega toga se tuckamo jajima, većinom pobijedi brat. Poslije obilazimo rodbinu da čestitamo i kušamo još koju turtu.

     I tako provedemo svi zajedno Uskrs.

Laura Karaban, 7.a

Uskršnji običaji u mom kraju

Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Za mene ima posebno mjesto. Jako volim slušati priče svoga oca i strica. Prije su bili malo drugačiji običaji. Cijeli kvart je mirisao po slatkim turtama, jer su se pekle u krušnoj peći, svaka žena je čekala svoj red da bi ispekla turtu. Danas  se kupuju kupovne turte jer mnoge žene rade pa ne stignu napraviti. Također je običaj bija da se turte provivaju čija je bolja i slađa. Za Veliki petak se išlo na procesiju i ljubljenje križa kao i danas. Zvona se nisu čula i stara zvona na crkvi sv. Roka bila  su vezana. Moja baka se sjeća kako su se za Veliki petak životinjama, posebno tovarima i konjima, krpom vezali papci da što manje stupaju po zemlji. Taj dan blago se nije gonilo u pašu nego je bilo u štali. Bilo je više druženja, dilio se što se imalo.  Na Veliku subotu nosile na blagoslov turte, jaja, sol i mlada kapulica. Uskrs je prije kao i danas obiteljski blagdan. Običaji će postojati koliko se bude prenosilo iz generacije na generaciju.

Lana Sorić, 7.a

• Prethodno
• Sljedeće